Autor teksta: Vera Bojičić

U priči o demontiranju Ega vidljivo je da je on  tvorevina uma. Ukorenjen je u svakoj čeliji i svima vidivljiv kao mitohondriski genom a na nivou celoga biča on je Hipotalamus. Za opstanak mu je potrebna energija koju crpi iz ostatka organizm. Biča koja žive pod vlašću ega u stalnoj su potrazi za energijom, hranom. Pogonska energija je strah koja ga održava u životu..

Ego je imitator i to originalan, možemo ga naj bolje sagledati preko ogledala. Na ovaj način  on nam je potpuno vidljiv.

Odraz u ogledalu je Ego, svaki gest i misao koja se manifestuje on prati u originalu. Ima sposobnost da vidi i ono što se nalazi iza pa tako može da pretpostavlja i natera onoga ko u ogledalo gleda da i o tome iza razmišlja i da tim mislima čoveka pokrene na delovanje i da pritom svaki pokret, delovanje, kopira.


Ego je zavistan od volje bića i sposobnosti da njegov odraz nekoga natera na delovanje. Ukoliko mu se suprostavi nečinjenem on je bespomočan.
Zato ego na nivou čoveka ne zna šta da radi jer nema šta da kopira ako se postavi pitanje „Šta ču sad“ i taj trenutak zastoja je za svakoga prostor da doživi neko vantelesno iskustvo ili da primi odgovor.
I kada se ovo dogodi on se odmah prilagodi pa iz ogledala gledajuči svoj odraz kaže „To sam ja“
Teško ga je skinuti sa grbače.

A šta ego radi dok se ne dogodi nešto novo?
Neprekidno vrti u krug jedno te isto, kao razmišlja o nečemu. Vrti prošle događaje i na tim osnovama gradi varijante, analizira moguče ishode vezane za događaje, na osnovu prošlosti vrti planove bez novine. Ego je uvek u prošlosti.
Zbog toga vrćenja mozak i troši 30% energije koja se telu kroz ishrau dodaje. Zbog ega se jede.

PUT DUHOVNOSTI JE DEMONTIRANJE EGA

Kako izgleda kada mozak ništa ne vrti znam jer se to meni događa. Nema plana postoji samo zahtev i cilj, nema planiranja ali postoji vidljivi rezultat onoga što tražiš. Svaki dan više nije isti već se uvek dobije novi uvid i prošire horizonti.
Kada se ne mota tada čakre miruju a radi samo srčana koja stvara sve što se traži.
Postoji samo jedna ovozemaljska nevolja a to je da se hrana mora svesti na minimum jer prestaje biti potrebna.