Archive for 11/01/2011

ĆELIJA – KOSMOS U ČOVEK

Autor teksta Vera Bojičić PDF Štampa El. pošta
Svaka ćelija može da vam ispriča jednu priču iz svoga vremena.
Svaka ćelija ima drugo prostor-vreme, u svakoj nam piše, stoji zapisano, sve što smo kroz trajanje u našoj kosmičkoj ćeliji radili.
Ćelije se rađaju i umiru svake minute.
Svaka naša ćelija deluje samostalno, i unutar sebe uspostavlja veze,svakoj je cilj da se kao jedinka poveže sa mozgom,i da tako svoja znanja prenese.
U jednoj našoj ćeliji sazdano je svo kosmičko znanje kosmičke ćelije.
Kada bi se one sve između sebe povezale, znali bi svu prošlost i budućnost, jer i to leži u nama, raspoređeno po vremenu kopiranja i rasta.
16.gif
Neću pisati o naučnim istraživanjima,ona su svima dostupna, a podržavaju i moju viziju paralelnih svetova.
Pričaću vam drugi deo, poređenje sa duhovnom komponentom.
Najupadljivija, velika organela eukariotskih ćelija je JEDRO.
Sam latinski naziv – nucleus [jezgro], govori o značaju jedra za ćeliju.
U njemu se nalazi DNK [geni] u kojoj je zapisano sve ono sto ćelija treba da uradi da bi se održala u životu i prilagodila na promene u okolini.
Jedro reguliše [upravlja] sve procese u ćeliji, u njemu se obavlja i sinteza DNK[replikacija] i svih vrsta RNK [transkripcija].

More >

EGO KAO DEO CELINE

Autor teksta: Vera Bojičić

Već sam odavno pisala o poreklu čestice zla i da ona nastaje u prvom kopiranju jednog biča na dva pola. Da, i nju je Tvorac stvorio da bi osigurao sopstveno vaskrsenje.

Ona je prilikom podeli pripala muškom principu ženskog principa koi život u svetlosti stvara i ona se kroz življenje uvek pojavi a ponegde i vlada.

Muški princip ima snagu da se sa njome sa lakočom izbori ali u umu, muškom principu pobeđeni delovi tih borbi stvore svet za sebe odvojen od celine. Tako se rađa Ego kao tvorevina uma ali bez sposobnosti da stvara, međutim, sva znanje osim stvaranja može da upotrebljava.

Na planeti Zemlji živi Ego svakoga od nas. Ovo je jako važno shvatiti jer daje odgovor na mnoga pitanja. On je kopija, odraz suštine svakoga od nas.

U trenutku smrti kada se duša odvoji od materije i krene ka Ocu u um kao sečanje, svaka stigne do određenog dometa koi zavisi od vezanosti za materiju. Gospodari ovoga sveta se skupljaju u svojem nebeskom carstvu, na nivou čelije vidljivom kao mitohondriski genom.

More >