Autor teksta: Vera Bojičić

PRVA PRIČA

Svako zbivanje na Zemlji i širom kosmosa mi vidimo kao životnu priču. Kroz nju možemo bez greške videti šta se odvija u samoj biti mikro i makro kosmosa. Ljudi kao celina na ovaj način MOGU ZNATI šta se zbiva u njima, u njihovoj jednoj čeiliji ili u njoj paralelnom svetu, kosmičkoj čeliji.

Priča o danu oslobađanja započela je 2002 godine  u trenutku kada su dva pola uspostavila komunikaciju. Sa Zemlje ženski princip u muškom delu ženskoga principa i ženski princip muškoga principa na samoj granici kosmičke čelije i na mestu gde započinje ulegnuče koje je znak za početak procesa razdvajanja.

Realizacija razdvajanja svetlosnih tvorevina materijalne prirode započela je podizanjem kupole u oktobra 2007 i nastavlja se spuštanjem Elektre na Zemlju.  Taj isti proces se odigrao i na nivou galaksije Mlečni put. Naravno, proces se odvija i širom kosmičke čelije ali u nizu jedan po jedan sa početkom na mnogo mesta. Proces razdvajanja se merenjem očitava kao udaljavanje zvezda i galaksija. U čeliji na mikro nivou taj proces je početak replikacije

Na druženju sredinom aprila 2010, koja izuzetno volim jer mi donose saznanja iz knjige života, jedan od učesnika mi je ispričao kako postoji saznanje, proročanstvo, koje kaže da se prvo moraju suprotnosti pomirit na našim prostorima da bi se spustila Hristova energija. Na našem prostoru se ona manifestuje kao suprotnost između Srba i Hrvata.
Dok sam ih slušala kako pominju prijatelje iz Hrvatske koje bi mogli pozvati da ibi nicirali pomirenje meni se u trenu prikazao čitav film o minulim događajima te sam samo konstatovala,“ Znate, to je već gotovo i uspelo je iz drugog pokušaja“. Naravno tražili su i da im  ispričam.


Prvi događaj se odigrao u noći 17 jula 2009.
Bez prethodnog dogovora o datumu započelo je okupljanje u Beogradu. Prva je stigla Lihnita sa juga, makedonka pravoslavna a dva dana nakon nje i Pero sa severa, hrvat, katolik. Bila sam neizmerno sretna što ih vidim a srce ispunjeno ljubavlju se radovalo susretu.

Unazad mesecima moja duša je čeznula, zarobljena zidovima i svetlima velegrada, da gleda u tamnoj noći zvezdano nebo. Zbog te čežnje sam predložila da jednu noć provedemo na livadi a moji gosti su to rado prihvatili. Izbor mesta se sam nametnuo, krenuli smo za Vršac da upotpunimo druženje sa prisustvom dragih bića koja tamo žive. Sačekala nas je Aleksandra.
Priči nikad kraja pa smo se kasno uputili na obalu Karaša gde nas je čekao Petar, livada i vedro nebo ispod koga smo odlučili da spavamo.

Upalili smo vatru da nam prostor obasjava i da na štapičima pečemo kobasice za većeru. Šator nismo uspeli da postavimo jer je bilo kasno pa u mraku nismo videli dobro. Razastrli smo šatorsko krilo po zemlji i na njemu sedeli.

Lihnita je imala osećaj da ove noći treba nešto značajno da se dogodi, zauzela je položaj za meditaciju i zagledala se u nebo gde je veliki crveni mesec zalazio.
Onda je primetila sjajnu zvezdu kako se pomera tamo amo, pogledala sam i ja i videla isto i u tome trenutku sam znala šta treba da uradim, trebala sam da povežem Zemlju sa Ocem. Tražila sam od Pere da on tu svetlost koja je dolazila prihvati ali ona je išla ka meni a ja sam je prosledila ka njemu.
Čarolija je trajala nekoliko minuta a zatim se zvezda umirila
Zdraka kojom sam trebala da povežem zemlju je nestala, među nama je preovladao osećaj da nešto nije bilo u redu, da smo propustili trenutak.

Ništa se ne događa bez razloga znala sam, sve je učenje, odgovori će sigurno stići kasnije.
Te noći se rodila Iskra, dete novog doba a meni je pokazano da mogu spajati majku Zemlju sa Ocem.

Posmatrano sa vremenske distance kroz događaje koi su usledili dobila sam i odgovor šta tada nije bilo u redu. Prvo tim za veze nije bio kompletan, nedostajala je Aleksandra koja ga vodi. Drugo ,Pero nije želeo da se inicira i time iskaže svoje opredeljenje da želi da se preko njega Otac sa Zemljom spoji. Preko mene je taj postupak neodrživ. A treće i najvažnije je to što je Pero bio čvrsto vezan za planetu materijalnom potrebom, nije kod sebe imao knjigu za koju je mislio da mu je potrebna i to je velika greška. Svaka knjiga je u biću upisana.

DRUGA PRIČA
Mostar

Predhodni događaj mi je ostao u lepoj uspomeni a ja sam nastavila da posmatram paralalne svetove svakoga dana zadivljenja novim paralalama koje su mi neprekidno dodavale znanja i otkrivale tajne.
Meni su bliske paralele iz oblasti prirodnih nauka što je i normalno pošto pričam o postanju a ta znanja su u stvaranje utkana.
Ali u čoveku postoji i paralelan svet koi je odraz društvenih zbivanja a njega možemo videti svuda oko sebe, to su civilizacije prošle i sadašnje i sve su zasnovane na istim principima vladavine.
Primetila sam a zatim i doživela da se ljudi ljute ako se ne prihvati bilo koji od sistema ako se nekoj od grupa ne da prioritet a pogotovo ako im se ospori važnost kako oni sebe vide.
Postalo mi je potpuno očigledno da je svako tumačenje bilo kojeg znanja upakovano u postojeći sistem.
Bila sam raznim zahtevima primorana, da bih sačuvala slobodu, da koristim često čarobne reći „Ja to neću“ a zatim bi usledile kritike i napadi koji me nisu boleli.
Jedni su se ljutili i odlzili a pojavljivali se novi koi su srcem prepoznali istine o koima govorim. Zanimljivo je da pravi tragaoci ne žele da se ističu, ne traže da se o njima priča a svakoga prati životna priča da se napiše roman. Svako poseduje svest da ovome svetu ne pripada i da mora postojati razlog zašto su ovde i koja im je svrha .

Jedna od tih linija odvela me je u Mostar gde je sve bilo spremno, bez plana, da se na tom mestu poveze Zen sa Zemljom.
Elektru je u Mostar dovela Zoka srpkinja, preko rodbinskih veza, koja se udala za hrvata. Njihova ljubav je prošla kroz teška iskušenja i ostala netaknuta.
Bilo je to u septembru 2009.
Kakva je svrha ovog povezivanja sigurno će te se zapitati.
Prva veza se nalazi u Vlasanici kod Šabca gde je kupola. Krak od nje se za sada spustio u Mostar i Stalać na Mojsinskoj gori. U Vršcu nema ko da ga drzi,

Kada se spoje Bog Otac (Zen) naše kosmičke čelije i majka Zemlja, tada svaka misao može da se čuje i Otac može da nas vidi. Do njega dopiru sve slike koje do tada nisu imale taj domet jer su opterećenje egom. Ovim vezama i Zemlja razgovara.

Ovim vezam sa stvara prava slika, nema laganja, informacije su direktne, bez posrednika.

Priču o druženju u Mostaru možete u celosti pogledati:

http://atlantidaforum.com/forum/viewtopic.php?f=34&t=263


TREĆA PRIČA

Osvajala sam nova znanja kroz pitanja koja su proistekla iz bolesti ljudi. Svaka bolest mi je otvorila novi svet i pokazivala gde su joj uzroci a zatim sam te iste uzroke videla kako paralele u ovome svetu.

Sredinom novembra 2009 stigla je do mene vest da je jedno divno biče iz Zagreba bolesno, nisam je lično poznavala ali me je osvojila duša koja sija. Ponudila sam pomoć koju je ona prihvatila. Doživela sam je kao sestru koju sam ponovo srela, zbog te ljubav počela sam da letim kroz prostor vreme, zbog nje sam uradila prvu i za sada jedinu mikroinicijaciju na daljinu, bila sam pored nje kao nekada kod svoje biološke sestre koja je imala istu boljku.
Divila sam se njenoj sopstvenoj snazi. Završila je i književnost pa mi je pomagala da uredimo knjigu. Bile smo mesecima neraskidivo povezane na istom zadatku.
Krajem februara 2010 njenu dušu su zaokupili demoni, hteli su je da je zarobe da njeno srce za njih sija jer oni sve mogu osim da stvaraju svetlost života. Borila se junački tražeći pomoć od svih ljudi koje je poznavala. Dušu je dala Tvorcu na čuvanje, podigla ju je u kupolu i sad nas je bilo dve.

U noći izmeđi 28 februara i 1 matrta dok su trajali intezivni napadi oko ponoći dok sam držala zaštitu pridružila se i Aleksandra, koju smo obe doživljavale kao čerku, sa svojim timom i uspela je da dovede u pomoć nebeskih anđele, pojavile su se oko naše prijateljice iskrice. U tom jednom trenutku bila je stvaralac, stvorio joj se kovitlac na leđima u visini srčane čakre, stvorila je prolaz.

Ja sam držala zaštitni stub i pozvala u pomoć Zen linijama koje sam poznavala. Zatim sam se podigla na kupolu i tu srela sa Sv Ilijom moleći ga da pomogne.
Sutra dan sam videla kako vojska stiže kroz taj prolaz iznad Zagreba u pomoć. Prolaz koi je otvorila sestrinska ljubav.

Ovaj događaj ima izuzetno značenje jer je započeto fizično razdvajanje.

Kasnije su se okolnosti menjale, menjala se i podrška ali značaj ovoga događaja je izuzetan.
Pokušaću da vam ga objasnim na drugačiji način kroz paralelne svetove

Svi događaji koje opisujem se odvijaju u ne znanju ali ih prepoznajem dok traju. Zanimljivo je i kako pojedina proročanstva dobijaju svoju sliku koja je uvek van domašaja ljudske pameti. Postoji Nostradamusovo koje kaže da dolazak Hristove energije na zemlju dolazi preko dve žene.

Kada započne replikacija DNK prvo se raskidaju vodonične veze. Vodonik je svest pa to na našem nivou znači da maša svest određuje na koju čemo stranu da krenemo, vodećim lancem ili tromim. 
Svakoga dana na DNK se izvrši bar milion popravki, to su isceljivanja i prilagođavanja novonastalim uslovima.
Enzimi na čeliskom nivou koi omogučavaju popravke i replikaciju potiču od muškog principa koi svešću stvara mehanizme, to je deo u kojem se nalaze organele. Na nivou čoveka ti je Hipofiza a na nivou kosmičke čelije to je Zen.

Slika

Podizanje kupole 2007 označilo je početak popravke, Elektra je započela odvajanje tamne materije, bolesti, i dodavanje elemenata koi su izgubljeni.

Kupola je prsten kroz koi treba da se izvrši podela na dva dela.

Događaj koi se odigrao 1 marta je formirao pravce kretanja, bila su potrebna dva izlaza. Vojska koju sam videla znači da je stigla, formirana, replikaciona viljuška.

Slika

Sada smo u zastoju jer mora da se obavi velika popravka lanca na kojem se nalazimo
Ukoliko velika popravka ne uspe, čelija aktivira samouništenje. Zato se velike bitke širom naše kosmičke čelije vode da ne bi do toga došlo.

Slika

U organizmu odraslog čoveka nalazi oko 10 na 14 ćelija. Iako se sve te ćelije međusobno razlikuju postoje neke osobine koje su zajedničke svim ćelijama:
• život ćelije završava se ili ćelijskom deobom ili ćelijskom smrću; pri deobi ćelija daje nove ćelije
Obolela čelija če aktivirati samouništenje da bi ostale preživele, da ih ne zarazi.

Kada započne popravka, podizanje kupole, započinje odvajanje dobra i zla iz svakoga žibog biča kao i planete zemlje i celog mlečnog puta. Mlečni put je jedna tačkica genovma.
Kada se nakon ovoga odvajanja budu formirali novi lanci života sa vodećim lancem spajače se dobro, anđeli a da drugim demoni sa svojim entitetima. Na oko su jednaki ali u svojoj suštini nisu. Osnavni nastavlja život a drugi se raspada i postaje nova gradivna materija koja će se putem crne rupe ponovo pijaviti u matičnoj čeliji kao nova galaksija. Zato se replikacija ponavlja ali vremenom postaje sve duža jer čelija uči da sama svoju tamnu materiju reciklira.

ČETVRTA PRIČA


Razdvajanje započeto 1 marta uzimalo je dosta energije mojoj sestri i meni. Ona koja je držala smer za izlazak negativnosti trpela je napada demona koi su hteli da je unište. Na neko vreme se malo prizemila da povrati snagu. Spuštanje na nižu frekfenciju može da otkloni tegobe jer su našem biću koje na njima egzistira bliskije.
Ja sam preuzala za to vreme oba pravca neizmenično što mi je nanosilo bol i osečaj da se i sama razdvajam od svoje tamne materije. Čekala sam ko će mi pomoći.

Od trenutka spuštanja energije Zena-linije života, do kupole 2008 godine znala sam da ona treba da se preusmeri ali ne i kako. Nju su sa zemljom povezala deca a treba da je preuzmu odrasli ljudi koi imaju snagu da je prihvate i sprovedu do majke Zemje, da je prizeme. Energija Zena je energija Boga oca, muškog principa.
U ne znanju tragala sam za ljudima koi bi to mogli da prihvate ali nebeski plan je za ljudski um nedokučiv.

Sve mi se pokazalo 1 maja 2010na Mojsinskoj gori. To je bio događaj povezivanja Zena i majke Zemlje, spuštala sam stub preko voljnih ljudi. U trenutku sam znala šta treba da radim, postavila sam u središte troje za koje sam znala da žive ljubav i videla energije kako se kreću kroz njih ka zemlji. Iznenadila me je na trenutak nova pojava da se bela svetlost razložila na boje . Zdrake u boji su krenule ka ljudima koi su sebe postavili za stubove veze.

Osetila sam neopisivu radost ponavljajući u sebi „znači, tako se to radi“. Niko ne može primiti ceo snop svetlosti ali može jedan deo ka srcu koje je već otvoreno.

Nakon ovoga događaju usledile su nove slike i saznan koja su me dugo ostavila nemu, bilo mi je meecima teško da pričam a pogotovo da pišem o tome, naravno znali su priču meni bliski ljudi.

Na jednom od susreta u maju J.. je sav sretan dšao da mi ispriča kako su na Rtnju njih trojica napravili tunel koi spaja nebo i zemlju a nekoliko dana zatim da su iz okoline Beograda pomogli praveći tunel Isusu, Jovanu i Mojsiju da napuste Zemlju.

Zaprepastila sam se pitajuči ga „zašto ste to radili“. A zatim se nasmejala“Vratili ste me ponovo 10.000 godina unazad, sada znam da ču ponovo iči. Opet če porobiti ljude.

Videla sam sliku kako su iz podnožja Rtnja oslobodili letilicu a zatim kako sa njome proleču kroz tunel.
J… je često imao vizije koje nije znao da definiše, smatrao je sebe za čoveka kojeg samo ljubav zanima. Često je sebe video u letilici sa Isusom i uvek ga je zvao da sedne sa njegove leve strane. Imao je čisto srce ali u vlasti ega na šta sam mu svaki put kada bi se videli skretala pažnju.
Rekla sam mu da je čisto srce uvek meta za demone visokog ranga i da su ga ovaj put iskoristili, da su ga prevarili da bi im otvorio put za bekstvo. Replikacija je počela i oni beže u prošlost u delove koi če tek doći na red nakon Zemlje.
Nakon nekoliko dana došao je da mi ispriča kako je on to opozvao i da ih je ponovo video na mestu odakle su propustili letilicu.