Autor teksta: Vera Bojičić

Bol koju sam osetila kada je započeo napad NATO na Libiju me je prodrmala i bila je istoga inteziteta kao kada su nas bombardovali.

Nakon bombardovanja Srbije sam se osvestila, shvatila sam gde se nalazim i da ovo nije svet po meri čoveka.

Napad na Libiju sam osetila kao udar čistog zla, posebno me je zgrozila bahatost napadača i čutnja ostatka sveta. Samo sam rekla : Ovakav svet ne treba više da postoji. Za njega više ni malo ljubavi nemam ali imam neograničenu količinu za zarobljenu svest u svakome biću.

Od toga dana ušla sam u neprekidnu komunikaciju sa planetom preko vodonika u vodi. Tražila sam čišćenje od nagomilane prljavštine. Ta ista komunikacija ušla je putem svetlosnih kapi i u čelije na mikro nivo. Čistite, menjajte strukturu elemenata da se ljudi osveste, da shvate ko su i šta rade.

U centru planete tamo gde se rađaju magnetne linije, tražila sam da započne razdvajanje. Videla sam nakon nekoliko meseci da je taj proces započeo i da se centar razdvojio za 11 cm.  Nastavila sam da neprekidno pojačavam dejstvo Elektre da bi se popravka što pre sprovela. To delovanje je postalo vidljivo i na nebu kao svest u rznim obličijima koja ulazi i u Sunčev sistem, delovi će se spustiti i na našu palnetu.

I ovde sam sa pisanjem stala, nesposobna da bilo šta dopišem. To osečanje mi je bilo poznato od ranije i značilo je da nešto čekam da se u miru spremam za novi događaj u blaženom neznanju šta on može biti.

Znala sam da će mi srce put pokazati.

A onda sam iznenad, potpuno iznenađena, videla u drugome srcu iskru ljubavi za druge koja je imala snagu jednaku mojoj, i žarko poželela da joj se približim da bih je bolje videla. Videla sa sebe u obrnutoj slici.

Taj trenutak kao da je pokrenuo događaje i najavio okupljanje. Putanje ljudi koje neizmerno volim počele su da se ukrštaju i vodile su ka meni. Nisam to tražila ali se samo slagalo.

More >