Autor teksta: Vera Bojičić

Shavtanje ovog odnosa je izuzetno bitno jer daje odgovor o padu ljudi.
Vera u srcu je jedina veza kroz trajanje sa deličima Tvorca koi je sebe u celosti dao da bi život imao tok. Ona isijava znanje i stvara granicu, obličje, pritom se ne mešajuću u slobodnu volju svesti koja stvara.
Vera je ženski princip oba pola. Srce i granica. A to je šema života.
Svest koju srce emituje je muški princip oba pola i on odlučuje o stvaranju unutar granice.
Pojava uma, ega, je takođe događaj u procesu stvaranja i njegova egzistencija ne remeti šemu života već daje prostor svesti da se sa njime izbori, do jednog trenutka kada se um odrekne vere jer ne zna njenu ulogu. Ona ga odmah izoluje.

Da biste ovo razumeli objasniću vam kroz veoma poznatu priču apostolu Petru.
Petar je bio onaj koji je Isusa triput zatajio, Odrekao ga se iz straha za sebe.
pa se pokajao u gorkom plaču. Bio je onaj koji ga je odvraćao od puta u smrt na krstu. Isus ga je čak oterao riječima: „Odlazi od mene, sotono…“
Potom je otišao u Rim i tu je bio prvim biskupom (papa) velikoga Rima.
Sveti je Petar zaštitnik Crkve i Rima.

Gledano okom svesti odigralo se sledeće: Onoga časa kada je Petar izgovorio ne poznajem ga, nije mi ništa, on je dao prolaz i vlast Satani nad čistom ljubavi. Vera se odmah pred tom odlukom povukla menjajuči granicu, sjedinila se sa svešću a ego izolovala. Taj proces je nepovratan, kajanje i plač ga ne mogu vratiti jer veru nikada ego ne može prevariti. Isus je njegovo opredeljenje video zato mu je i rekao „Odlazi od mene, sotono…“

Ova slika kirljanovom kamerom prikazuje odvajanje vere i svesti od uma.

Deo pod okriljem vere nastavlja da grdi univerzalnu svest a um kolektivnu stvarajući svoje centre unutar univerzalne.

More >