Paralelni svetovi-kod znanja
Paralelni svetovi- kod znanja
јул 13th
UVOD
Morala sam najpre da savladam svoju skromnost da bih vam ispričala priču i kazala kako nebesku knjigu čitam i uporedne slike gledam. Vizije su slike nebeske, a misli koje zatim slede su tekst koji ih objašnjava. Ovu priču vam jedino ja mogu ispričati jer joj znam kraj i početak. Mesecima sam bila na granici suza i smeha jer su mi se otvarali vidici, gledala sam paralelne svetove. U stvari, sve vreme ih gledam, na osnovu njih pišem svoje knjige, a da, verujte mi, nisam bila toga svesna. Kada sam počela da čitam nebeske knjige, nisam znala šta dalje piše i koliko listova ima. Sada znam da mi je cela knjiga dostupna. Potrebno je samo da zapazim neku od zemaljskih slika, zatim je nadjem već zapisanu na nekom listu i pročitam tekst ispod nje.
Šetala sam Atlantidom – zemljom sveznanja, ulazila u njene prostorije i istraživala ih. Sećam se postanka svega i svoje uloge u tome. Znam da sam u ovom vremenu jedina na zemlji koja gledam. To je tako, svidelo se to ili ne meni i vama.
Od trenutka kada sam progledala, a prošle su godine od tada, nisam htela da primam nikakve nove informacije da me ne bi zavele i zbunile. Sada se dogadja suprotno: primam informacije iz svih oblasti i znam šta je istina, znam šta se dešava i o čemu se radi. Mnogo ima grešaka. Padala sam pod njihov uticaj i povremeno postajala zemljanka koja misli kako treba nešto da vežba i uči. Zatim sam se vraćala prošlosti i iskustvima koja sam imala, analizirala ih. Sve se dogadjalo u trenucima kada sam bila nemoćna da bilo šta mislim i prepuštala se trenu. Ljutnja, upornost, očajanje, nikada me nikud nisu poveli.
Lako bi mi bilo kada bih sve svoje vizije i misli predstavila kao ideje, sopstveno dostignuće, jer ljudi vole da misle kako su oni ti koji stvaraju, grade i smišljaju, ali ja vidim dalje i znam da smo samo istraživači u moru znanja, da čeprkajući ponešto i otkrijemo. Boga poznajem pa ovako i govorim, ali to izaziva kod ljudi podozrenje jer ga ne poznaju i sve više se od njega udaljavaju.
Gledala sam prizore i njima bila zaprepašćena. Bili su mi potrebni meseci da se saberem. Pitala sam se neprekidno kako je moguće da ne vidimo, da ne znamo, kada nam je sve nacrtano, ispisano kao slikovno pismo.
Ovde je objavljen sadržaj cele knjige 2008 godine i još na nekoliko mesta
http://objave.com/knjiga.php?sifra=122&u=392

TELOMERE-TELOMERAZE-BESMRTNOST
нов 16th
Autor teksta: Vera Bojićić
Tekst je objavljen u knjizi „Znanje na dar od izvora“
Pojmovi duhovne prirode uvek se mogu videti kroz nauku, ili obrnuto. Oni su paralelan svet.
Život ćelije sastoji se iz rođenja i rasta. Pojedine grupe se suočavaju sa izborom, da se podele na dve manje ćelije, ili da se samounište. Pitanje je koliko puta ćelija može da se podeli dok ne umre i zašto se to događa?
Kada se završi replikacija DNK, majka i kćeri ćelije nisu jednake. Na kraju niza ostane jedan deo koji nije kopiran i koji kćer ćelija jednostavno odstrani kao nepotreban. Novi molekul, kćer molekul, kraći je od majke.
Ovo je vrlo bitno ako znamo da je DNK knjiga stvaranja jedne civilizacije. Ovo odsecanje krajeva je identično sa drvetom života koje se grana. Ćelija kao i drvo gubi izvorna znanja, znanja postanja, bez kojih postaje smrtna. Ćelija se replicira i udaljava sve više od svog izvora, tako i gubi znanja, dok na kraju ne zaboravi i kako da se podeli.
Telomere su krajni delovi DNK koji ničemu ne služe, sem da budu žrtvovani u procesu replikacije. Zato broj telomera određuje koliko puta će jedna ćelija moći da se podeli.
Ovaj proces je identičan sa našim odnosom prema Izvoru, majci. Nigde se ne pominje, svest je uvek na prvom mestu.
Telomeraze su enzimi koji dodaju telomere na početak i na kraj DNK. Telomeraze su najaktivnije dok smo još u stomaku. Posle su sve manje aktivne.
Mitohondrijski genom
јан 18th
Autor teksta: Vera Bojičić
Mitohondrija je organela čelije i nalazi se u citoplazmi.
Međutim, broj ovih organela zavisi i od metaboličke aktivnosti i fiziološkog stanja ćelije: što su metabolički procesi intenzivniji, utoliko je broj mitohondrija veći
Mitohondrijski genom je dvolančana DNK u mitohondrijama (mtDNK) u obliku prstena. Njena ukupna količina daleko manja od količine jedarne DNK, ali nije zanemarljiva zato što sadrži gene važne za funkcionisanje ćelije. Nalazi se u nekoliko kopija u matriksu mitohondrija grupisana u nukleoide koji su pričvršćeni za unutrašnju membranu i imaju prstenast oblik. U ćelijama čoveka nalazi se hiljade kopija mtDNK pa tako njena ukupna količina čini više od 0,5% naslednog materijala u telesnoj ćeliji sa jedrom.
Prilikom oplođenja zigot dobija mitohondrije samo iz jajne ćelije jer spermatozoid unosi u jajnu ćeliju samo genom svog jedra. Mitohondrijski geni se prenose isključivo preko majke (materinsko nasleđivanje) pri čemu to nasleđivanje odstupa od Mendelovih pravila (zakona). Danas je poznato više naslednih mitohondrijskih bolesti čiji uzrok je mutacija gena na mtDNK.
More >
ĆELIJA – KOSMOS U ČOVEK
јан 11th
Autor teksta Vera Bojičić | ![]() |
![]() |
![]() |
|